Međunarodni dan sluha se obilježava 3. ožujka. Ovaj dan je posvećen podizanju svijesti i poticanju brige o uhu i sluhu. Pozornost se želi skrenuti na gubitke sluha prouzročene bukom, korištenjem slušalica i pametnih telefona, ali i na izloženost glasnoj glazbi na zabavama, u kafićima i noćnim klubovima.

    U svim razdobljima života dobar sluh i komunikacija su važni, osobito u najranijoj dobi. Oštećenje i gubitak sluha sve su češći problem.

    Kako bi se oni spriječili te da bi se dobro liječila nagluhost, postoje pretrage koje služe za otkrivanje oštećenja slušnog puta, poput timpanometrije te tonske audiometrije.

    TIMPANOMETRIJA

    Timpanometrija je metoda koja se koristi za procjenu funkcioniranja srednjeg uha. Zasniva se na mjerenju tlaka zraka u šupljini srednjeg uha, pokretljivosti opne bubnjića i načina “rada” slušnih koščica. Timpanometrija se koristi za otkrivanje problema kao što su upala srednjeg uha, otitis media, otoskleroza, te za praćenje učinka liječenja ili kirurškog zahvata. Bitno je naglasiti da se njome ne procjenjuje stanje sluha.

    Ova metoda se često koristi u pedijatriji, jer djeca često pate od problema u srednjem uhu. Metoda se također može koristiti u odraslih osoba za procjenu funkcije srednjeg uha.

    TONSKA AUDIOMETRIJA

    Tonska audiometrija je metoda koja se koristi za testiranje slušne funkcije osobe. Koristi se za dijagnosticiranje gubitka sluha, utvrđivanje njegovog uzroka te za procjenu stupnja oštećenja sluha.

    Tijekom tonske audiometrije, pacijentu se stavlja slušalice na uši, a u uši se puštaju tonovi različitih frekvencija i jačina. Pacijent reagira na ove tonove signalizirajući kada ih čuje. Rezultati se zatim prikazuju na audiogramu, grafu koji prikazuje osjetljivost sluha osobe na različite frekvencije zvuka.

    Tonska audiometrija se često koristi za dijagnosticiranje gubitka sluha uzrokovanog bukom, genetskim poremećajima, ozljedama uha ili dobi. Također se može koristiti za praćenje napretka liječenja ili korištenja slušnih pomagala. Najmanja dob za tonsku audiometriju je oko 4 godine, što varira od djeteta do djeteta i njegove spremnosti na suradnju.

    Naš sluh najosjetljivije reagira na raspon frekvencije od 500 do 4.000 herca (Hz) – što je raspon ljudskog govora. Po pitanju glasnoće – koju se mjeri decibelima – granica neugode nalazi se pri 95 do 100 decibela (dB). Za sve iznad te granice potrebna je zaštita sluha. Uz pomoć tih dviju jedinica određuje se prag čujnosti. Prag čujnosti je razina zvuka koju uho čuje.

    Stupnjevi nahuglosti su:

    • Uredan sluh: odstupanje slušne sposobnosti od praga čujnosti do 25 dB.
    • Blaga nagluhost definira se kao gubitak sluha od 25-40 dB, pri čemu se primjerice akustično više ne raspoznaju kucanje ručnog sata ili šum lišća.
    • Umjerena nagluhost počinje gubitkom sluha od 40 dB. To odgovara otprilike osnovnim zvukovima u naseljenim mjestima.
    • Teška nagluhost nastaje kod gubitka sluha od 60dB. U tom slučaju ne možemo pratiti sugovornika ni kod normalne glasnoće govora
    • Nagluhost na granici sa gluhoćom počinje kod gubitka sluha s više od 80 dB. U tim se slučajevima ne čuju ni glazba ni zvukovi autoputa. Ako se gotovo pa ništa više ne čuje, u pitanju je gluhoća.

    Ako Vi ili Vaši ukućani imate smetnje sluha ili ste se čitajući ovaj članak pronašli u jednoj od navedenih skupina, preporučamo ispitivanje (tonska audiometrija i/ili timpanometrija).

    Dođite na pregled otorinolaringologa u Polikliniku Sv. Nikola.

      Hrvatski Hrvatski English English